Montessori i dječja soba
Postoji puno članaka i tekstova koji govore o tome kako bi trebala izgledati dječja soba koja je uređena prema Montessori principu. Međutim, iako posjedujem određeno znanje o Montessori pedagogiji, iščekujući dolazak prve bebe i želeći za nju sve urediti prema pravilima, i sama sam se našla u vrlo nezavidnoj situaciji. Svi tekstovi govore o tome kako bi soba trebala izgledati u idealnim uvjetima. Većina ljudi, uključujući i mene ne živi u takvim uvjetima.
Slika 1. Montessori pedagogija
Živimo u malom stanu u kojem trenutno nismo imali mogućnost da sve podredimo bebi i osiguramo cijelu sobu samo za nju. Ovdje ću ukratko opisati kako smo mi pokušali doskočiti tom problemu i izvući maksimalno u realnim uvjetima. Maria Montessori uvijek je naglašavala važnost pripremljene okoline u kojoj dijete samostalno izgrađuje svoj karakter i osobnost. Pri uređenju držali smo se tog načela kako bi beba i u najranijim danima imala sve što joj je potrebno.
Odmah smo znali da ne možemo zadovoljiti sve elemente u jednoj prostoriji. Zato smo se odlučili dio za presvlačenje i spavanje posložiti u sklopu spavaće sobe, dok smo kutke za dojenje i aktivnost uredili u dnevnoj sobi.
Kako bismo uspjeli napraviti „mjesta za bebu“ namještaj u spavaćoj sobi morali smo posve zarotirati, a bračni krevet pomaknuti do zida. Bio je to kompromis na koji smo bili spremni pristati i još uvijek nismo požalili. Osim kreveta, u sobi je ostao samo još veliki jednostavni ormar za našu odjeću. Odmah do kreveta stavili smo jednostavni dječji krevetić bez stranice kako bi bebu mogla u noći neometano hraniti i tješiti. Osobno mi se ne sviđa koncept spavanja u kojem je dijete samo „unutar rešetki“, ali to je doista stvar osobnog odabira. U Montessori pedagogiji uvijek se spominje važnost niskog krevetića (gotovo u ravnini s podom) kako bi se dijete moglo slobodno kretati, no kod tek novorođenih beba moramo uzeti u obzir da se one ne kreću nikako, a najmanje samovoljno, i krevetić spojen s bračnim krevetom zapravo nam se činio kao najsigurnija i najmanje stresna opcija za sve.
Slika 2. Dječji krevet Montessori
Pokraj krevetića nalazi se komoda za prematanje bebe. Na njenom donjem dijelu su police gdje smo smjestili svu potrebnu odjeću za bebu, a na zid smo stavili jednostavne police s pelenama, kozmetikom i ostalim potrepštinama za bebu. Kako bismo zadovoljili element estetike, stavili smo i dvije lončanice dok se na zidu nalaze uokvirene dvije fotografije životinja. Na zidu se nalazi lampica koja nam jedino služi kao noćno svjetlo. U kutu ispred komode smješten je mali koš za pelene. Tako nam je prilikom prematanja sve na dohvat ruke, a opet ne djeluje prenatrpano.
U dnevnoj sobi imali smo televizor na televizorskoj klupčici s ladicama. Tu poprilično nisku klupu zamijenili smo malo višom, a televizor je montiran na zid (nije da je televizor upaljen dok su djeca budna, ali o tome nekom drugom prilikom). Umjesto ladica, na komodi smo ostavili 4 niske police i na vrhu 2 ladice. Donje police, one pri dnu zatvorili smo s kontrastnim karticama i ogledalom kako bi dijete imalo priliku razvijati vid i ojačavati vratne i leđne mišiće promatrajući sebe dok je u potrbušnom položaju. Na gornje otvorene police složili smo nekoliko zvečki i prvih igračaka (na svaku policu po dvije). Ladice su nam poslužile za spremanje igračaka i knjiga koje trenutno nisu ponuđene djetetu. Ispred komode stavljena je velika prostirka za igru (pokušali smo i s tepihom, međutim ovo nam je lakše za održavanje) na kojoj se nalazi i tzv. Baby gym na čijem luku se nalaze „visilice“ kako bi potaknule aktivnost bebe dok je na leđima. Ovakvim pomnim planiranje je bebi, a i roditeljima, dostupno baš onoliko koliko je potrebno za aktivno provođenje vremena.
Pokraj prostora za igru smjestili smo udobnu fotelju za dojenje djeteta, dovoljno blizu da na komodi ispod televizora mogu čuvati gaze, čašu s vodom i knjige. Iza fotelje nalazi se prozor tako da dijete može prilikom podrigivanja i tapšanja promatrati kroz prozor drveće i događanja na ulici. Na taj način beba će se privijena uz majku osjećati sigurno, a opet će imati ugodan pogled i stalni vizualni kontakt sa stvarnošću.
Prilikom uređenja trudili smo se i zadržati minimalistički izgled soba, tako da je sav novi namještaj napravljen od drveta, natur ili bijele boje, dok su detalji crno-bijeli ili u boji. Na ovaj način smo uspjeli stvoriti okruženje u kojem beba ima zadovoljene sve svoje potrebe. Naravno, bili smo svjesni da čim beba postane pokretna, tj. krene puzati morat ćemo uvoditi promjene. I to je čar Montessori roditeljstva. Taman kad pomisliš da si sve složio i usvojio, dolaze novi izazovi i moraš im se prilagođavati. No, o tome, nekom drugom prilikom.
Napisala: Ivana Švagelj Majcen
